Interaktivne radionice na temu prevencije cyberbullying-a se mogu provoditi u odgojno-obrazovnim ustanovama, zatim kroz projekte nevladinih organizacija. Drugim riječima, sama tematika zahtijeva multidisciplinarni pristup saradnje između škola i nevladinih organizacija, što omogućava stvaranje interaktivnih radionica kroz edukaciju i angažman stručnjaka kao voditelja istih.

Interaktivne radionice mogu biti osmišljene kroz scenarije i debate s ciljem pravilnog rješavanja sukoba. Navedena vještina je izuzetno važna, ne samo u problematici cyberbullying-a, nego i u svakodnevnom životu.

Interaktivne radionice imaju za cilj stvaranje sigurnog okruženja gdje bi sudionici mogli kroz otvoreni razgovor učestvovati u razmjeni mišljenja. Poznato je da većina mladih ljudi izbjegava razgovarati na temu cyberbullying-a zbog straha od osude. A upravo radionice ovakvog tipa, kroz dijalog mogu rezultirati rješavanjem navedene problematike. Ulaganjem u programe ovakvog tipa, zajednice mogu stvoriti okruženje koje će biti podrška za mlade u smislu osnaživanja. Kolektivnim angažmanom se može značajno doprinijeti u prevenciji cyberbullying-a promovisanjem kulture, poštovanja i uzajamne podrške.

“Objavljivanje ovog teksta je finansirano grantom Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država (Department of State). Mišljenja, nalazi i zaključci koji su ovdje navedeni pripadaju autorima i ne odražavaju nužno mišljenja, nalaze i zaključke Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država.“ “This article was funded by a grant from the United States Department of State. The opinions, findings and conclusions stated herein are those of the author[s] and do not necessarily reflect those of the United States Department of State”.

Članak 16. UNICEF-ove konvencije o pravima djeteta glasi „Djeca imaju pravo na privatnost. Zakon ih treba štititi od napada na njihov način života, njihov ugled, obitelji i domove.”

Privatnost se definiše kao pravo pojedinca na kontrolu ličnih informacija. Pojedinac odlučuje ko, kada i gdje može pristupiti tim informacijama, a sve suprotno se smatra zloupotrebom. U digitalnom dobu gdje se vijesti ili informacije šire velikom brzinom, privatnost postaje poprilično veliki izazov. Mlađi korisnici društvenih mreža ili online platformi često nisu svjesni koje rizike nosi online dijeljenje ličnih informacija, zbog čega mogu postati meta cyberbullying-a.

Pravilnim upravljanjem ličnih informacija (kao i kontrolom nad istim od strane roditelja/staratelja), moguće je smanjiti rizik od zloupotrebe. To podrazumijeva sljedeće:

• Privatnost profila
• Ne dijeliti lične podatke kao što su: adresa, lokacija, telefonski broj;
• Pregled razine privatnosti na društvenim mrežama koje se koriste;

Preporučuje se prioritiziranje edukacije o privatnosti među mlađim korisnicima online platformi ili društvenih mreža.

“Objavljivanje ovog teksta je finansirano grantom Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država (Department of State). Mišljenja, nalazi i zaključci koji su ovdje navedeni pripadaju autorima i ne odražavaju nužno mišljenja, nalaze i zaključke Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država.“ “This article was funded by a grant from the United States Department of State. The opinions, findings and conclusions stated herein are those of the author[s] and do not necessarily reflect those of the United States Department of State”.

Prema priručniku NVO „Genesis Project” (2018) riječ empatija potiče od grčkih riječi: en = u, pathos = osjećaj, uživljavanje i empatheia = osjećanje iznutra. U doslovnom prevodu empatija podrazumijeva “uživljavanje u tuđe osjećaje”. Empatija, prema definiciji podrazumijeva sposobnost suosjećanja sa drugim osobama i razumijevanje njihovih osjećanja.

Zašto je empatija važna u prevenciji cyberbullying-a? Osoba sa razvijenom empatijom ima mogućnost da prepozna ili razumije emocionalnu bol koju proživljava žrtva ili meta cyberbulling-a. Empatične osobe imaju tendenciju da se aktivnije uključe u staranju pozitivnog online okruženja. Umjesto pasivnog posmatranja, veća je vjerovatnoća za direktnom akcijom od strane empatične osobe u smislu pružanja podrške ili prijave cyber-nasilnika. Osim navedenog, empatija omogućava i jačanje socijalnih vještina kroz poticanje i promovisanje zdravih interakcija.

Uloga empatije je ključna. Empatija direktno osnažuje žrtvu ili metu cyberbullying-a sprječavanjem da se isti osjećaju izolirano. Promovisanjem empatije kroz obrazovanje može pomoći mladima da budu odgovorni korisnici interneta. Važno je napomenuti da empatija nije samo osobina – već i vještina koja se može naučiti.

“Objavljivanje ovog teksta je finansirano grantom Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država (Department of State). Mišljenja, nalazi i zaključci koji su ovdje navedeni pripadaju autorima i ne odražavaju nužno mišljenja, nalaze i zaključke Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država.“ “This article was funded by a grant from the United States Department of State. The opinions, findings and conclusions stated herein are those of the author[s] and do not necessarily reflect those of the United States Department of State”.

Svijest o društvenim problemima

Najmoćniji način korištenja društvenih mreža može podrazumijevati podizanje svijesti o društvenim problemima u zajednici ili globalno tako da mladi mogu:

• Dijeliti/razmjenjivati informacije na društvenim mrežama poput informativnih ili naučnih članaka, videa ili infografika o važnim društvenim/naučnim pitanjima;
• Kreirati videozapise/fotografije ili pisati blogove u svrhu promovisanja vlastitih postignuća kroz hobi ili interesne teme poput društvenih ili naučnih;
• Moć „#Hashtag“: učešće u kampanjama zagovaranja ili komentar o interesnom području s ciljem podizanja svijesti upotrebom „hashtag“ koji povezuje istomišljenike pri čemu se promoviše pozitivni uspjeh;

Inspiracija

Društvene mreže su mjesto i za razmjenu inspirativnih razmišljanja o interesnim temama:

• Obrazovni sadržaj: Kreiranje edukativnih videa na temu od interesa ili pisanje blogova/članaka s ciljem dijeljenja naprimjer naučnih saznanja;
• Motivacijski postovi su inspirativni sadržaj; priča o uspjehu kroz promociju ličnog uspjeha predstavlja pozitivno „online“ ponašanje;
• Učešće u „online“ kursevima ili radionicama koje nude značajna znanja i vještine, kao naprimjer učenje stranog jezika.
• Profesionalno povezivanje kroz interesne teme: Razgovor sa profesionalcima omogućava proširivanje znanja o interesnim temama, naprimjer razgovor o naučnim temama;
• Pronalazak sfere od interesa kroz učešće u projektima;
• Promovisanje ljubaznosti kao borba protiv negativnosti: širiti pozitivne vijesti, pozitivne komentare i podršku.

“Objavljivanje ovog teksta je finansirano grantom Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država (Department of State). Mišljenja, nalazi i zaključci koji su ovdje navedeni pripadaju autorima i ne odražavaju nužno mišljenja, nalaze i zaključke Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država.“ “This article was funded by a grant from the United States Department of State. The opinions, findings and conclusions stated herein are those of the author[s] and do not necessarily reflect those of the United States Department of State”.

Savremeno doba digitalizacije čini dio u životu mladih ljudi. Iako društvene mreže imaju svoje prednosti kao povezivanje sa prijateljima, komunikacija i razmjena mišljenja, one također mogu biti „negativna sredina“ cyber nasilja. Cyberbullying predstavlja oblik nasilja putem interneta (najčešće društvenih mreža) koji može imati ozbiljne posljedice na dobrobit i mentalno zdravlje mladih ljudi. Kako pomoći svom drugu/drugarici koji/a je meta i/ili žrtva cyber nasilja?

Prepoznaj znakove cyber nasilja sljedeći način:

• Drug/drugarica ima neobične promjene u ponašanju poput izolacije iz društva ili razdražljivosti;
• Promjene su vidljive i u online-aktivnostima poput brisanje društvenih mreža ili druga krajnost – konstantno praćenje istih i provjerava poruka;
• Tegobe poput problema sa snom ili ishranom.

Ukoliko uočiš navedene znakove kod svog druga/drugarice, kroz razgovor mu ponudi podršku!

Emocionalna podrška uključuje sljedeće:

• Ohrabrivanje: pruži podršku kroz razgovor ohrabrivanja;
• Saslušaj: pažljivo saslušavanje problema bez omalovažavanja osjećaja daje osjećaj sigurnosti;
• Ponudi pomoć: zajedno obavijestite odrasle osobe kojima vjerujete: roditelje, školskog psihologa ili odgojno-obrazovne djelatnike. Adekvatnim pristupom se mogu poduzeti koraci s ciljem pružanja pomoći meti i/ili žrtvi cyberbullying-a.

Društvene mreže imaju adekvatne alate koji mogu pomoći u borbi protiv cyber-nasilja:

• Prijavljvanje profila i blokiranje: potakni svog druga ili svoju drugaricu da koristi ove alate;
• Web stranice online podrške: Razvijene su razne web stranice koje mogu ponuditi pomoć kroz savjete i podršku u borbi protiv cyberbullying-a; Ponudi pomoć u istraživanju istih;
• Edukacija je ključ: Educiraj sebe o načinima prepoznavanja cyber nasilja.
• Potiči pozitivno ponašanje: pomozi u stvaranju pozitivnog „online“ ponašanja kroz podršku.

Pravovremenim prepoznavanjem cyberbullying-a, uz adekvatnu podršku i alate, možeš pomoći svom drugu/drugarici u rješavanju ove problematike.

“Objavljivanje ovog teksta je finansirano grantom Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država (Department of State). Mišljenja, nalazi i zaključci koji su ovdje navedeni pripadaju autorima i ne odražavaju nužno mišljenja, nalaze i zaključke Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država.“ “This article was funded by a grant from the United States Department of State. The opinions, findings and conclusions stated herein are those of the author[s] and do not necessarily reflect those of the United States Department of State”.

1. Pravila/smjernice: Jedan od koraka u stvaranju sigurnog online okruženja predstavlja razgovor između roditelja/staratelja i djece u kojem je fokus postavljanje strukturalnih smjernica za sigurno korištenje interneta. Smjernice/pravila uključuju razgovor o prihvatljivom online ponašanju, promovisanje pozitivnog ponašanja, uključujući i upoznavanje djece o rizicima cyber nasilja.
2. Upotreba tehnoloških alata i postavki: Aktivno korištenje tehnoloških alata kao što su filtriranje sadržaja i kontrola/roditeljski nadzor i sigurnosne postavke na uređajima od djece predstavlja korak u prevenciji cyberbullying-a. Ovakvi alati mogu omogućiti roditeljima/starateljima da ograniče pristup pojedinim web stranicama i aplikacijama.
3. Aktivna uloga roditelja/staratelja: Aktivno uključivanje roditelja/staratelja uključuje
   praćenje web stranica koje posjećuju djeca, s kim komuniciraju te kakve informacije dijele. Postavke privatnosti na društvenim mrežama omogućava roditeljima/starateljima da osiguraju online okruženje djeteta.
4. Edukacija je ključna u borbi i prevenciji cyberbullying-a, te se s toga svakim blogom napominje važnost podučavanja djece o načinima prepoznavanja opasnosti na internetu, te važnosti poštovanja drugih kroz promovisanje pozitivnog online ponašanja.
5. Praćenje emocija i ponašanja kod djece od strane roditelja/staratelja može ukazati na moguću izloženost cyberbullying-u. Otvorenim razgovorom s djecom osigurava se podrška i razumijevanje.
   Pažnja na aktivnosti djece na internetu zahtijeva proaktivni pristup i kontinuiranu komunikaciju koja uključuje otvoreni razgovor između djeteta i roditelja/staratelja. Upotrebom tehnoloških alata, uz aktivnu ulogu roditelja/staratelja, kao i otvoreni razgovor, moguće je stvoriti sigurnije online okruženje za djecu. Briga i pažnja o djeci u svakom smislu, pa i digitalnom, omogućava im da sigurnije online okruženje.

“Objavljivanje ovog teksta je finansirano grantom Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država (Department of State). Mišljenja, nalazi i zaključci koji su ovdje navedeni pripadaju autorima i ne odražavaju nužno mišljenja, nalaze i zaključke Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država.“ “This article was funded by a grant from the United States Department of State. The opinions, findings and conclusions stated herein are those of the author[s] and do not necessarily reflect those of the United States Department of State”.

1. Razumijevanje cyberbullying-a: Prvi korak u borbi protiv bilo kojeg problema predstavlja razumijevanje istog. Razumijevanjem različitih oblika cyberbullying-a (počevši od verbalnih napada, vrijeđanja integriteta, do širenja dezinformacija) predstavlja ključni korak u cilju pravovremenog prepoznavanja i prevencije ove vrste nasilja.
2. Edukacija: Bitna je stavka da djeca budu educirana o sigurnom korištenju interneta već i prije početka pristupa online svijetu. Savjeti i tehnike koje se koriste u cilju zaštite djece od cyberbullying-a uključuju sigurno i kontrolisano dijeljenje ličnih informacija, slika, videozapisa, a sve pod nadzorom roditelja/staratelja.
3. Razvijanje emocionalne inteligencije: Jedna od ključnih stavki u prepoznavanju i
   suočavanju cyberbullying-a jeste razvijanje emocionalne inteligencije kod djece. S ciljem lakšeg prepoznavanja i prevencije cyberbullying-problematike, bitno je usvajanje strategija za razvoj empatije, samopouzdanja i samosvijesti kod ciljne dobne skupine.
4. Otvorena komunikacija i podrška od strane roditelja/staratelja/edukatora pruža djeci zaštitu u pogledu saslušanja i traženja adekvatnog rješenja u slučaju cyber napada. Kroz jačanje identiteta, djeca se osjećaju sigurnije u digitalnom svijetu. Naglasak je na važnost i promovisanje zdravog i sigurnog online okruženja.

U cilju osiguravanja online okruženja za djecu, ključnu ulogu igraju roditelji/staratelji, u saradnji sa edukatorima, ali je neizostavna i podrška prijatelja i zajednice. Kroz edukaciju i jačanje/razvijanje emocionalne inteligencije, može se stvoriti sigurnije online okruženje u kojem bi djeca mogla slobodno istraživati i učiti, znajući da su podržana i zaštićena.

“Objavljivanje ovog teksta je finansirano grantom Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država (Department of State). Mišljenja, nalazi i zaključci koji su ovdje navedeni pripadaju autorima i ne odražavaju nužno mišljenja, nalaze i zaključke Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država.“ “This article was funded by a grant from the United States Department of State. The opinions, findings and conclusions stated herein are those of the author[s] and do not necessarily reflect those of the United States Department of State”.

U današnjem modernom dobu i dobu izuzetno brzog tehnološkog napretka, cyberbullying predstavlja ozbiljan problem koji pogađa mnoge ljude, a naročito adolescente i djecu.

Za uspješniju borbu protiv ove problematike, izuzetno je važno razumijevanje trenutnog stanja i značaja iste, kao i poduzimanje konkretnih koraka i akcija u svrhu prevencije i edukacije. U ovom blogu istraživat ćemo načine analiziranja cyberbullying-a, te kako se poduzimaju koraci za suzbijanje ovog oblika internet nasilja.

Analiza i istraživanje

Prvi korak u borbi protiv cyberbullying-a je sprovođenje istraživanja s ciljem sticanje uvida u trenutno stanje i znanje o ovoj problematici. To se obično sprovodi putem anketnih upitnika koji se distribuiraju među različitim grupama (ili ciljnom dobnom publikom) korisnika interneta, a u našem slučaju među djecom.

Cilj anketnih upitnika je prikupljanje podataka o iskustvima i percepcijama ispitanika u vezi sa cyberbullying-om. Na osnovu dobijenih rezultata anketnih upitnika, vrši se analiza podataka. Statističkom metodom će se registrovati podaci, srediti, analizirati, interpretirati i tumačiti putem SPSS programa verzija 26. Navedeni statistički program se često koristi u svrhu  organizacije, analiziranja i interpretiranje podataka u obliku grafičkih prikaza, tablica, različitih statističkih testova, pri čemu se olakšava donošenje zaključaka i odluka na temelju empirijskih dokaza. Ovakav način analiziranja rezultata omogućava sticanje dubljeg razumijevanja cyberbullying-a, kao i identificiranje ključnih oblika cyber-nasilja među djecom.

Edukacija i prevencija

Nakon analize rezultata i sticanja uvida u trenutno stanje i poznavanje cyberbullying problematike među ciljnom dobnom grupom, tj. djecom, ključno je poduzimanje koraka s ciljem edukacije i prevencije ove vrste nasilja na internetu. To se može postići na sljedeći način:

1. Radionice i obuke: Sa djecom se kroz radionice ciljano radi na opismenjavanju u prepoznavanju dezinformacija koje vide na društvenim mrežama;
2. Izrada i distribucija edukativnog materijala: Kreiranjem sadržaja u vidu letaka i edukativnog materijala, pisanje članaka i objavljivanja u medijima ima za cilj upoznavanje šire mase, tj. društva u globalu sa novim informacijama, ili nadogradnja poznatih informacija u vezi sa metodama prevencije i zaštite od cyberbullying-a. Edukativni materijali i letci će sadržavati pažljivo sastavljene edukativne grafike i informacije jasnog dizajna i preciznog jezika, kako bi se ciljna dobna skupina mogla brzo i efikasno uputiti na ključne poruke. Letci će se distribuirati u školama, zajednicama i online;
3. Saradnja sa školama i roditeljima: S ciljem osiguravanja podrške i edukacije na različitim nivoima, neizostavna je saradnja sa školama i roditeljima;
4. Kampanja javnog zagovaranja ima za cilj prezentaciju rezultata istraživanja i stavljanjem problema „pod lupu“, unaprijeđivanja trenutne svijesti i promjenu mentaliteta u svrhu prevazilaženja zajedničkog i opće društvenog problema. 

Zaključak

Borba protiv internet nasilja nad djecom zahtjeva zajedničko djelovanje koje uključuje istraživanje, analizu podataka, edukaciju i prevenciju. Upotrebom statističkih metoda putem SPSS programa, omogućava bolje razumijevanje problematike i donošenje efikasnih odluka zasnovanih na empirijskim dokazima.

Edukacija djece, adolescenata, roditelja, kao i šire zajednice ključna je za stvaranje sigurnijeg online okruženja i prevenciju cyber-nasilja. Aktivnosti koje se sprovode u školama i unutar porodice doprinose stvaranju svijesti, te podstiču prevenciju. Suzbijanje i prevencija internet nasilja zahtjeva multidisciplinarni pristup. Kroz kontinuirane napore i sistematski pristup, moguće je stvaranje sigurnijeg online okruženja za sve korisnike, smanjiti incidencu cyberbullying-a, te promovisati pozitivno i etičko ponašanje. Ovaj proces zahtjeva podršku cjelokupne zajednice i institucija, s ciljem efikasnijeg suočavanja sa izazovima koje donosi moderno digitalno doba.

“Objavljivanje ovog teksta je finansirano grantom Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država (Department of State). Mišljenja, nalazi i zaključci koji su ovdje navedeni pripadaju autorima i ne odražavaju nužno mišljenja, nalaze i zaključke Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država.“ “This article was funded by a grant from the United States Department of State. The opinions, findings and conclusions stated herein are those of the author[s] and do not necessarily reflect those of the United States Department of State”.